Kerim Lučarević

Rođen je 05.03.1958. godine u Sarajevu. Po zanimanju je diplomirani ekonomista.
Nakon okončanja Ekonomskog fakulteta od 1980. godine zaposlen u firmi „Unis-Holding“ na poslovima zastupanja švedske firme „SKF“ za područje bivše Jugoslavije. Prije rata bio angažovan u Vladi RBiH na poslovima pomoćnika ministra finansija i bio nadležan za budžet RBiH.

Pored Keme Karišika i Sefera Halilovića, jedan je od tri osnivača Patriotske lige.
Iako je, nakon otpočinjanja agresije, imao radnu obavezu u Vladi RBiH, aktivno se uključio u formiranje Armije RBiH. Osnivač je Vojne policije ARBiH. Komandovao je i aktivno učestvovao u ključnim bitkama za odbranu Sarajeva i BiH. U junu 1992. godine je vodio operaciju deblokade sarajevskog naselja Dobrinja.

Budući da se suprotstavio politici podjele zemlje, još 1993. godine je osnovao „Narodnu stranku BiH“ s ciljem da se i političkim putem suprostavi podjeli Bosne i Hercegovine. Na opštim izborima 2002. godine „Narodna stranka BiH“ je od ukupno 55 stranaka koje su učestvovale u izbornoj utrci, dijelila sedmo i osmo mjesto, a 2006. godine se kompletna sa svojim članstvom uključila u stranku „BPS-Sefer Halilović“.

U vremenu 1996. – 1998. godine bio direktor u „Energoinvest-Holding“, nakon čega dolazi na mjesto generalnog direktora kompanije „Energopetrol“.
U vremenu od 1998. do 2001. godine koliko je trajao njegov angažman u ovoj kompaniji, zaposlio je novih 410 radnika, uglavnom demobilisanih boraca i članova šehidskih porodica na novoizgrađenim pumpama „Energopetrola“.
Otvorio 20 novih i obnovio 26 postojećih pumpi koje su bile potpuno devastirane i opljačkane u ratu. Adaptirao naftne terminale u Bihaću, Živinicama, Pločama i Mostaru. Napravio hotel „Maršal“ gdje je uposlio 80 radnika.
Povećao promet „Energopetrola“ za trostruko veći iznos od dotadašnjeg i u tom periodu u budžet Federacije uplatio 300 miliona KM više poreza nego što je uplaćeno u prethodnom periodu. Za vrijeme rukovodstva Kerima Lučarevića „Energopetrol“ je bio najveći uvoznik nafte i naftnih derivata sa najvećim brojem benzinskih pumpi i najrazvijenijom distributivnom mrežom u BiH.

U žestokoj medijskoj kampanji protiv njega u montiranom sudskom procesu „Hotel Maršal“ od strane određenih političkih krugova, na teret mu je stavljena optužnica da je pokušao nezakonito za sebe i „Energopetrol“ priskrbiti imovinsku korist.
Nakon iscrpljujućeg sudskog procesa, svi sudovi i nadležne sudske instance su odbacile sve tačke ove montirane optužnice kao apsolutno neosnovane i oslobodile gosp. Lučarevića svih optužbi.

Nakon opštih izbora 2006. godine profesionalno je angažovan kao poslanik u Parlamentu Federacije BiH i predsjednik je kluba poslanika BPS-Sefer Halilović. Prema ocjeni nevladine organizacije „Centri civilnih Inicijativa – CCI“ za 2007. godinu najaktivnija politička stranka u Parlamentu Federacije je Klub poslanika BPS-Sefer Halilović, o čemu je CCI i zvanično obavijestio javnost i Evropsku zajednicu.
To je još jedna potvrda ozbiljnosti i kvaliteta BPS-Sefer Halilović kao političke organizacije i njenog kandidata gosp. Kerima Lučarevića za načelnika Opštine Ilidža.

Autor je dvije knjige „Osuđeni na pobjedu“ i „Bitka za Sarajevo“ koja je prevedena na sedam jezika.

Poslanička pitanja postavljena u Parlamentu FBiH

U dosadašnjem angažamanu u Parlamentu FBiH kao predsjednik kluba poslanika BPS-SH gosp. Kerim Lučarević je u okviru svoga veoma aktivnog rada učestvovao u mnogobrojnim diskusijama, te postavio brojna poslanička pitanja na aktulene probleme. Brojne rasprave i postavljena poslanička pitanja su rezultirala podnošenjem velikog broja amandmana od strane kluba poslanika BPS-SH.

Na dosta postavljenih pitanja gosp. Kerima Lučarevića nikad nije odgovoreno od strane nadležnih službi i osoba zbog nesposobnosti istih i prikrivanja stvarnih činjeničnih stanja.

Broj postavljenih poslaničkih pitanja gosp. Kerima Lučarevića je izuzetno dugačak zbog čega izdvajamo samo najznačajnija pitanja koja su se odnosila na najaktuelniju problematiku u datom momentu:


Pitanja na problem realizacije bolonjskog procesa, stihijskog osnivanja privatnih fakulteta i vjerodostojnosti i kvaliteta njihovih diploma, te samim tim hiperprodukcije nekvalifikovanog kadra:

1. Na koji će se način zavesti red u visokoškolskim ustanovama u Federaciji BiH i koliki je stvarni broj takvih ustanova?
2. Ko vrši kontrolu kadrovskog potencijala nad tim ustanovama i kakve kadrove osposobljavaju?
3. Na koji način će se prevazići ovakva situacija i u kojem roku će se zavesti red u ovoj oblasti?


Pitanja u vezi sporne privatizacije Zeničke željezare:

1. Tražimo odgovor, a koji se odnosi na Ugovor koji je Vlada FBiH potpisala sa „Mittal Stilom“, tj. odgovor šta znači najpovlašteniji kupac električne energije, plina, sirove nafte, transporta željeznicom, te korisnik povlaštenih poreskih olakšica?
2. Kako se obračunava porez za tekuću godinu i šta to znači u apsolutnim iznosima?


Pitanja u vezi rješavanja unutrašnjeg duga FBiH:

1. Da li Vlada FBiH ima podatke o visini unutrašnjeg duga javnih preduzeća o kojima vodi brigu?
2. Na koji način i u kom periodu misli rješavati problem tih dugovanja koja su u visini nekoliko stotina miliona KM, a dio su enormnog velikog unutrašnjeg duga?


Pitanja u vezi zaposlenih u Federalnim institucijama koji ispunjavaju uslove za penziju, a sve u cilju rješavanja problema nezaposlene omladine sa odgovorajućim referencama za te pozicije:

1. Tražimo od Vlade FBiH i svih ministarstava da nam dostave izvještaj koliko imaju penzionera, a stekli su uvjete za redovnu penziju, a i dalje se nalaze u radnom odnosu!
2. Tražimo da nam MUP FBiH dostavi prema njihovoj sistemaizaciji da li imaju i koliko ljudi se nalazi na radnim mjestima za koje nemaju adekvatnu stručnu spremu!


Pitanja u vezi rješavanja problema zapošljavanja diplomiranih kriminalista koji su kroz proteste tražili svoje pravo na posao:

1. Molim Vas da mi MUP FBiH dostavi izvještaj koliko uposlenih je steklo uvijete za penzionisanje, da li imaju i koliko uposlenih koji po sistematizaciji trabaju posjedovati stručnu spremu, a isti poslove obavljaju sa nekom (nižom) stručnom spremom?!


Pitanja u vezi akcije ukidanja rada na crno:

1. Molimo da nam se dostave podaci o neizmirenim obavezama prema radnicima u Javnim preduzećima u kojima je je Federacija vlasnik 50% i više kapitala?!
2. Da li su od Vlade FBiH u aktivnostima provjere radnika na crno obuhvaćene i javne ustanove, jer evidentno je da je veliki broj javnih ustanova ne izmiruje svoje zakonske obaveze?
3. Ako jeste šta je poduzeto protiv istih?
4. Ako nije postavljamo pitanje zašto nije?


Pitanja u vezi vojne imovine kojom gazduje FBiH i godišnjeg zakupa prosotrija za potrebe Vlade FBiH:

1. Zanima me spisak vojne imovine koju na određeni način razbija Federalni parlament uz sprovođenje korištenja iste od strane Vlade. Gdje se ta imovina lokacijski nalazi?
2. Na koji način se se određenim udruženjima građana ta imovina daje značajno na raspolaganje i koji su kriteriji koji se prmjenjujuda bi neko mogao da gazduje tom imovinom?
Tražim informaciju koliko se godišnje plaća zakup iznajmljenih prostora koje koriste razne službe Vlade jer je sigurno da se radi o značajnoj sumi, a mi smo sada u prilici da možemo određene objekte adaptirati, prilagoditi funkciji i uštedjeti značajna sredstva koja se mogu preraspodjeliti u druge namjene?

Amandmani koji su predloženi na usvajanje Parlamentu FBiH

Amandman na Zakon o privatizaciji

Kao što sam u prethodnom izlaganju rekao mi ćemo ispred Kluba BPS-Sefer Halilović podnijeti amandman na dva člana vezana za Zakon o reviziji privatizacije po hitnom postupku, a oni se odnose na uočenu problematiku koja je bila prisutna i u informaciji Agencije za privatizaciju. Radi se o onim kupcima koji nisu ispoštovale tenderske uslove ugovora o privatizaciji i koje su jednostavno zloupotrijebile svoj položaj, stavili su firmu pod hipoteku, radnike otpustili, isjekli imovinu i na određeni način stvorili dodatni problem Federaciji i firmi koja je mogla biti u proizvodnom pogonu. Jednostavno su doveli da ona bude zaključana, da radnici budu na birou i stvorili dodatne probleme u funkcionisanju kako kantonalnih tako i federalnih vlasti.

Zbog toga naš amandman na ovaj Zakon bi glasio:
Član 25. – Sa kupcima koji nisu u predviđenom roku ispoštovali tenderske uslove izvršiti raskid ugovora i tražiti da se namiri izgubljena dobit u periodu od kupovine firme do dana u kojem je periodu oštećen Budžet FBiH, nakon čega će im biti vraćen iznos uloženih materijalnih i novčanih sredstava i certifikata.
Član 26. – Kupac državne imovine do potpune realizacije tenderskog ugovora ne može firmu zadužiti hipotekarnim kreditom kod banke dok ne izvrši komplet predviđene uslove u tenderu, potpisanom ugovoru sa Agencijom za privatizaciju.

Amandmani u vezi FERK-a

Želio sam ispred Kluba BPS-Sefer Halilović reči nekoliko riječi vezano za plan i finansijski izvještaj FERK-a za 2007. godinu koji nam je dostavljen. Smatramo da je uz ovaj plan trebao da ide i plan rada koji ga prati, kako za 2006. tako i za 2007. godinu. Jedna je stvar prisutna u ovoj praksi od osnivanja FERK-a, a to je da tri čovjeka određuju cijenu električne energije u Federaciji, što je poprilična zamjena teza, jer bi po pravilu trebalo da o toj cijeni odlučuju poslanici Federalnog Parlamenta, jer se radi o vrlo važnom krucijalnom pitanju, koje pogađe sve građane i indirektno utiče na inflaciju u zemlji.
Mi smo sada u situaciji da imamo Ministarstvo energetike, imamo Vladu, imamo federalnu komisiju koja se bavi energetikom, a u isto vrijeme FERK odlučuje o takvo važnom pitanju. Poslanici treba da podnesu odgovornost, jer svako povećanje cijena električne energije će se odraziti i na povećanje životnih namirnica i svih ostalih proizvoda, tako da je to jedan začarani krug. Treba da građani vide za koga su glasali, kako će se ponašati kad se bude raspravljalo o tako važnom pitanju.

Stoga je naš prijedlog da FERK bude savjetodavni organ Parlamentu Federacije, a ne da on odlučuje o tako važnom pitanju. Ukoliko će donositi odluke i dalje vršiti tu funkciju, mi predlažemo ukidanje FERK-a, a ukoliko će da vrši savjetodavnu funkciju mi smatramo da ne treba da prima novih 10 zaposlenih kao što je preloženo, jer jedno od većih ministarstava je Ministarstvo za saobraćaj koje ima 35 zaposlenih, a FERK već ima 25 i sa još novih 10 zaposlenih dospio bi na isti nivo kao jedno resorno ministarstvo. Zbog toga dajemo ovo na prijedlog i mislim da i ostali klubovi trebaju da o ovom važnom pitanju zauzmu jasan stav. Hvala.





Amandman na proračun budžeta FBiH

„Od dva poslanička pitanja koja sam postavio prošli put dobio sam djelimičan odgovor. Međutim, na jedno pitanje koje postavljam već četiri mjeseca nisam dobio nikakav odgovor, a to je o analitičkom prikazu spornog duga po Pariškom krugu i mislim da je to poprilično dug period za koji su imali vremena da Ministarstvo finansija da jasan odgovor. Za to im je potrebno oko pet minuta da pritisnu dugme i da računar otprinta. Zbog toga mislim da ovo pitanje zaslužuje naročitu pažnju, posebno stim što se ne želi dati odgovor.

Mi imamo sazananja i znamo da se u okviru te informacije krije podatak da se plaća dug iz Budžeta Federacije za Aluminijumski kombinat Mostar, a taj isti kombinat prikazuje svake godine suficit 60 miliona maraka. S druge strane Aluminijski kombinat Mostar je 88% u državnom vlasništvu. Tražimo zvaničnu informaciju zbog transparentnosti tog podatka i ovaj put se obraćamo premijeru Brankoviću da nam do naredne sjednice dostavi odgovor.

Ostali amandmani

Predloženi zaključci za usvajanje Parlamentu FBiH

Kao rezultat diskusija u Parlamentu FBiH, poslanik Kerim Lučarević je ispred kluba poslanika BPS-SH predložio brojne zaključke na usvajanje Parlamentu, od kojih izdvajamo najznačajnije:

1. Da Federalna policija dosljedno izvršava svoje nadležnosti za koje postoji usvojena zakonska regulativa.

2. Da u okvirima policijskih struktura naležni dosljednu pažnju posvećuju profesionalnom usavršavanju i unaprijeđenju stručnosti kadrova Ministarstva unutarnjih poslova za razne oblike kriminaliteta.

3. Licima iz kriminalnog miljea, koji su spoljni „saradnici“ Policije, da se izvrši njihova revizija, ta da ista budu sankcionisana u skladu sa zakonom.

4. Zadužuje se Vlada FBiH i nadležno Ministarstvo pravosuđa da hitno obezbijedi smještaj za najteže oblike maloljetnih pestupnika, kao i za stvaranje normalnih uslova za izdržavanje kazne u već postojećim kaznenim uslovima.

5. Zadužuje se Vlada da poduzme sve mjere putem svojih resora u cilju otklanjanja nedostataka navedenih u Izvještaju o radu Federalnog pravobranilaštva za 2006. godinu, a kojievidentno spriječavaju Pravobranilaštvo da obavlja svoju zakonsku obavezu.

6. BPS-SH predlaže da se oformi parlamentarna komisija koja će pratiti rješenje problema iz oblasti vojne imovine, jer je riječ o državnoj imovini s kojom se adekvatno ne postupa.

7. Zadužuje se Vlada FBiH da predloži Parlamentu FBiH rješenje dosadašnjeg višegodišnjeg duga javnih preduzeća i javnih ustanova koji se procjenjujuna desetine miliona KM za neuplaćen obaveze za penzionersko osiguranje.
Rješenje mora biti sistematski provedeno prije primjene reforme penzionog sistema, što je važan preduslov i značajna osnovna za izradu kvalitetne strategije penzionog sistema.

8. Niz zaključaka donesenih zajedno sa klubom poslanika SDP BiH, a koji se odnose na reviziju privatizacije:

Predstavnički dom Parlamenta FBiH nalaže Vladi Federacije da:
a) Uradi i dostavi u parlamentarnu proceduru Zakon o reviziji privatizacije.
b) Uradi i dostavi u parlamentarnu proceduru cjelovite izmjene i dopune postojećeg Zakona o privatizaciji, koje će posebno regulisati položaj i ulogu Agencije za privatizaciju.
c) U narednim etapama privatizacije, kod prihvatljivih komercijalnih i kod javnih kompanija iz nadležnosti Federacije BiH, osigurati prenos dijela dionica do visine od 10% dioničke glavnice, besplatno na svakog punoljetnog građana FBiH.
d) Isključiti iz privatizacije elektroenergetski sektor i rudnike.
e) U telekomunikacijskom sektoru izvršiti privatizaciju telekom operatera u prvoj fazi maksimalno 30%. U fiksnoj telefoniji iz privatizacije isključiti kapacitete infrastrukture.
f) Posebnim zakonom predvidjeti stečaj za komercijalna preduzeća iz naadležnosti Federacije koja se ne privatiziraju u naredne tri godine.
g) Posebnim zakonom PIF-ove iz tranzicijske forme definirati kao potpune investicijske fondove koji trebaju dati impuls razvoju preduzeća.

Kratak izvod pojedinih izlaganja poslanika Kerima Lučarevića

Četrnaesta sjednica Predstavničkog doma Parlamenta FBiH 16.07.2008. godine

Pozdravio bih predsjedavajućeg i sve prisutne, želio bih postaviti jedno pitanje vezano za penzionisanje vojnih osiguranika Armije RBiH VFBiH. U nedostatku zakona o penzionisanje vojnih osiguranika, pod pritiskom međunarodne zajednice o smanjenju brojnog stanja VFBiH od 2000. godine do danas Vlada FBiH je donijela tri uredbe.

Prva uredba o povoljnijim uvjetima za sticanje prava na starosnu penziju vojnih osiguranika VFBiH, objavljenog u («Službenim novinama FBiH» broj: 2 od 24.01.2000. godine). Tu su navedeni uslovi za sticanje prava po ovoj uredbi član 3., druga uredba o povoljnijim uvjetima za sticanje prava na starosnu penziju vojnih osiguranika VFBiH objavljenog u («Službenim novinama FBiH» broj: 18 od 03.04.2003.). Zakon o službi u VFBiH poglavlje V penzijsko-invalidsko osiguranje vojnih osiguranika objavljen u («Službenim novinama FBiH» broj: 34/20 od 26.06.2004. godine). Ovaj zakon je donio Parlament FBiH i uređuje prava za sticanje prava na starosnu penziju pod povoljnijim uvjetima.
Zakon o službi u Oružanim snagama BiH poglavlje V penzijsko-invalidsko osiguranje vojnih lica objavljenog u («Službenom glasniku BiH» broj: 88 od 20.12.2005. godine) u uslov za sticanje prava na starosnu penziju po ovom zakonu su regulisani čIanom 45., 46., 47., 48., 49. i 53. Ovaj zakon je donio Parlament BiH koji reguliše sticanje prava iz PIO vojnih lica Oružanih snaga BiH.

Uredbu o sticanje prava na starosnu penziju pod povoljnijim uvjetima pripadnika bivše Vojske FBiH objavljena u («Službenim novinama FBiH» broj: 75 od 04.12.2006. godine) Vlada ovu uredbu tri puta dopunjava i mijenja. Prva izmjena uredbe objavljena je u («Službenim novinama FBiH» broj: 78 od 29.08.2007.), druga izmjena u («Službenim novinama» broj: 89 od 12.12.2007.) i treća izmjena u («Službenim novinama FBiH» broj: 31 od 02.06.2008.). U ovim izmjenama i dopunama Uredbe teško se može snaći i najveći poznavaoci prava, osim onih koji su ove izmjene i dopune pisali.

Vlada FBiH je na jedan smišljen način, prilagođavajući određenim kategorijama vojnih osiguranika, derogirala zakon o penzionisanju vojnih osiguranika koji je Parlament FBiH usvojio Zakon o službi u Vojsci FBiH. U drugoj izmjeni Uredbe broj: 89 od 12.12.2007. u članu 1. penzijski osnov od 5 godina, prosjeka utvrđenog zakonom odnosno uredbom umanjeno na godinu dana, zadnju godinu po kojoj vrši obračun penzije. Trećom izmjenom Uredbe broj 31 od 02.06.2008. godine Vlada proširuje pravo odredenim kategorijama vojnih osiguranika, brigadirima i generalima. Na ponovno penzionisanje i sticanje prava po ovoj uredbi gdje im se penzijski osnov od 5 godina zamjenjuje jednom godinom, a to pravo su već ostvarili po Uredbi iz 2000. godine, Uredba II iz 2004. Godine, Zakon iz 2004., odnosno Zakon o penzionisanju vojnih lica iz 2005. godine. Vlada vojnim osiguranicima, brigadirima, generalima koji su ovo pravo ostvarili po navedenim uredbama i zakonima, prije 4 odnosno 8 godina omogućava da se ponovo penzionlšu, dva puta po istom osnovu u 2008. godini, po penzijskom osnovu od godinu dana i platom vlšeg čina pripadnika OS u 2007. Godini. Te plate nikada nisu primili niti je za njih plačen doprinos za PIO. Dok drugima od narednika do pukovnika po istim propisima nije omogućeno gdje Vlada svjesno vrši diskriminaciju i unosi nezadovoljstvo, netrepeljivost i nemir među Ijude. Penzije brigadira, generala ako se utvrde po ovoj uredbi i izmjenama u dopunama Uredbe o isplatnim koeficijentima, premašiće iznos od 2000 KM.

Tražim od Parlamenta da naloži Vladi da povuče ovu uredbu o izmjenama i dopunama Uredba o sticanju prava na starosnu penziju u pod povoljnijim uvjetima broj: 31 od 02.06.2008, godine i predlažem zaključak da se o ovom izjasni Parlament.
Hvala.




Dvanaesta sjednica Predstavničkog doma Parlamenta FBiH 07.05.2008. godine

Želio bih ispred Kluba BPS-Sefer Halilović ukratko se osvrnuti na Prijedlog poslovanja Željeznica za 2008. godinu. Želim ovom prilikom reći da sam pregled poslovanja jasno pokazuje da je on završio sa prošlu 2007. godinu sa gubitkom od 37 miliona KM, a da ovu godinu on predviša da će završiti poslovanje pozitivno sa 1.700.000 KM dobiti, s tim da Željeznice dobiju 80 miliona podrške od strane Vlade iz Budžeta FBiH.

Više puta sam je lično postavljao pitanje na koje nikad nisam dobio odgovor, na koji način se utvrđuje status najpovlaštenijeg kupca Mittal Steel-a za prevoz usluga od strane Željeznica FBiH. Taj ugovor sa Mittal Steel-om je napravila Vlada, o pitanju prevoza, pitanju plina, el. energije. Nikad nisam dobio odgovor na to pitanje i sigurno je ovo prilika da se od nadležnih iz Željeznica da odgovor na koji način se utvrđuje najpovlašteniji status, jer ukoliko ste pratili dostavljeni materijal ogli ste vidjeti iz analitičkih pokazatelja da u strukturi poslovanja Željeznica za 2008. godinu robni promet predstavlja prihod od 63 miliona KM.

On je prošle godine bio 57 miliona, znači da je to povećanje od 7,1%. Putnički prevoz ima trend rasta negdje oko 15% negdje oko 2.200.000 KM, a ukoliko pratite rashode mogli ste vidjeti da električna energija u poslovanju za ovu godinu predstavlja povećanje za 53%, materijalni troškovi 150% itd. To jednostavno sad stvara određenu sumnju da li povećanje materijalnih troškova u adekvatnoj mjeri predstavlja i prati cijena usluga koju pruža Željeznica i da li su ti prihodi i rashodi usaglašeni.

Ako sada uzmemo samo da 80 miliona iz budžeta se daje za ovu godinu, onda jednostavno to otvara određena pitanja jer to su sredstva poreskih obveznika. Sigurno da mi Željeznicu trebamo podržati, ali u svakom slučaju moramo voditi računa da se tamo radi i posluje pažnjom dobrog privrednika, pogotovu što se radi o javnom sektoru koji je vrlo značajan za kompletnu privredu. Zbog toga bih volio ukoliko je moguće da nam neko to pojasni i da se na neki način možemo opredijeliti odmah ovdje. Hvala.

Jedanaesta sjednica Predstavničkog doma Parlamenta FBiH 08.04.2008. godine

Konkretno o strategiji želio bih reči nekoliko riječi. Na strani broj 62 u Strategiji energetskog razvoja navedeno je da „kod proširenja potencijala HE Jablanica planirano da se radovi završi 2007. godine“. Vjerujem da se radi o greški i ovom prilikom želim skrenuti pažnju da se nalazimo u 2008. godini i Strategija treba da akumulira u sebe ono što je urađeno i šta bi trebalo uraditi u narednom periodu, tako da se na ovaj način vraćamo unazad, a nismo razjasnili da li su ti radovi instalisani, da li je povećana instalisana snaga i da li je ona u pogonu i kada će biti.

Što se tiče sektora nafte i naftnih derivata mislim da je to područje koje nije u potpunosti razrađeno u mjeri koju zahtjeva jedan takav sektor. Ja ću sugerisati samo par segmenata koje bi trebalo u narednom periodu resorno ministarstvo i posebno javna rasprava kasnije dopuni i mislim da će ti prijedlozi biti korisni. U polaznim osnovama je navedeno da je „usvojen na državnom nivou Zakon o kvalitetu.“ To je jedan od rijetkih zakona koji je usvojen na državnom nivou, međutim sam je predlagač Strategije naglasio da se on u punoj mjeri ne primjenjuje. Nisu navedeni razlozi zbog čega se Zakon ne primjenjuje. To je jedna vrlo, ja bih rekao, otežavajuća okolnost, jer znamo da taj sektor značajno utiče u formiranju i funkcionisanju crnog tržišta. Sama neprimjena tog zakona je potakla razvoj crnog tržišta i zbog toga bih sugerisao da se na određeni način kroz strategiju i buduće dokumente nastoji taj segment suziti što je moguće više na manji prostor i na manji nivo. Znači, u ovoj strategiji nije naglašeno ko vrši kvalitetu nafte i naftnih derivata.

Prijedlog Kluba BPS-Sefer Halilović je da kontrolu kvaliteta može vršiti samo domicilna kontrolna kuća koja posjeduje adekvatnu laboratoriju. U svim zemljam u okruženju je to slučaj, dok kod nas nije. Trenutna situacija kod nas je da onaj ko uvozi naftu donese potvrdu od kontrolne kuće iz Crne Gore da je kvalitet goriva prve klase a ono zapravo peta klasa, te se uvažava takav kvalitet kao mjerodavan pa se prodaje pod prvom klasom. Znači rješenje je domaća kontrolna kuća sa potrebnom laboratorijom koja je neophodna za jednu takvu analizu goriva.

S druge strane navedeno je u Strategiji obavezno posjedovanje zaliha na državnom nivou, a to se odnosi zapravo na federalni nivo. U Evropskoj zajednici je to zaliha za 90 dana, dok smo mi vidjeli iz naših zadnjih dešavanja u praksi da zalihe na feederalnom nivou su minimalne ili nisu dostatne, da je predlagač u tom svom kontekstu trebao da naglasi do kada se moraju obezbijediti te zalihe u toku godine. Mi smo sada u aprilu a nemamo zalihe goriva i ko je nadležan da to sprovede? Tamo dalje je naglašeno da to neće biti problem, a vidimo da je to problem i čak je predviđeno povećanje od nekih 15 do 25% što jednostavno ne odgovara stvarnoj situaciji. Znači, podržavamo potrebu obaveznih rezervi, a ko je taj ko će obezbjediti rezerve i do kada u toku godine?

Treća stvar je vrlo bitna, vidimo ovdje iz analize koja je data da u Federaciji postoji 540 benzinskih stanica, u državi BiH ima ih preko 800, znači, mi predlažemo da svi koji žele da otvore pumpne stanice obavezan preduslov bude da kod instaliranja uz provođenje ekoloških mjera koje su neophodne, da svaka pumpna stanica ima sonde povezane sa centralnim računarom. Tako se radi svugdje u svjetu, jer taj računar pamti potrošnju goriva zadnjih 10-15 dana i to niko ne može izbrisati. Znači na ovaj način se onemogućavaju bilo kakve mahinacije. Bio je jedan pokušaj prije da se e sonde uvedu, pa je nastao veliki problem. Znači, sonde su preduslov da mogu pumpe raditi u maloprodaji.

Na kraju htio bih samo reći nešto vezano za teminale. U prilogu same Strategije navedeni su značajni kapacitet koje posjedujemo u terminalima, međutim oni nisu u funkciji. Mi imamo jedan veliki dio kapaciteta u susjednoj zemlji, znači da su vezani za status luke Ploče i oni podliježu političkom međudržavnom dogovoru. Tome se posebno mora posvetiti pažnja uz posebno stalno održavanje ekoloških standarda u terminalima jer se radi o specifičnim rasutim teretima. Terminali u FBiH ovdje nisu u funkciji, a sa vrlo malo dobre volje oni se mogu staviti u funkciju. Osnovana je firma „Terminali“ koja ništa ne radi, a iskustvo je da „zub vremena“ radi to što radi. Znači, „Terminali“ moraju biti u funkciji, jer oni koliko su potrebni za čuvanje rezervi i zaliha goriva mogu biti u funkciji iznajmljivanja i samim tim donositi značajan prihod nadležnom resornom ministarstvu energetike.
Mi ispred Kluba BPS-Sefer Halilović smatramo da ova Strategija treba da ide na javnu raspravu, da se u nju uključi najšira stručna javnost, kao i da u jednom roku od dva mjeseca najmanje prođe sve neophodne na neki način potvrde i dopune. Ovaj dio koji se odnosi na partnerstvo, mi smatramo da u ovoj fazi nije potrebno da on bude prisutan, jer kod izlaganja skoro 50% vremena je potrošeno na obrazlaganje partnerstva. Kad Strategija dođe na onaj nivo koji je potreban, kad s eona dopuni, kad ona dobije svoj pravi oblik, sama će strategija da proizvede i način na koji dalje da se odvija partnerstvo. Hvala vam.

Jedanaesta sjednica Predstavničkog doma Parlamenta FBiH 08.04.2008. godine
Drugi dio izlaganja

Komisija je naglasila stanje u strategiji razvoja elektroenergetskog sektora u materijalu koji smo danas dobili. Smatram da se materijal može uključiti u raspravu o načinu prestruktuiranja elektroenergetskog sektora, te da se u strategiji mogu dati određene smjernice i sugestije, što je dobro da je Vlada na ovaj način podnijela ovaj materijal, jer on stvarno iziskuje jako veliku pažnju, prijedloge i ideje, jer se radi o jednom dugoročnom dokumentu.

Odmah bih se želio osvrnutina stanje u elektroenergetskom sektoru, jer je to vrlo široka oblast i meni nedostaje iako smo tražili od Komisije za energetiku da nam dostave izvještaj Federalne agencije za reviziju poslovanja koja je nadležna da nam dostavi izvještaje po svim elektroenergetskim subjektima koji su u državnom vlasništvu. Mi imamo izvještaje samo privrednih subjekata koji su podnijele finansijske službe tih subjekata. Želimo da imamo jednu neovisnu kuću na osnovu koje bi parlamentarci mogli ovdje da ocjene poslovanje tih javnih ustanova ili preduzeća da bismo ocjenili kakav je njihov rad i kakvo je stanje u tim preduzećima sada. Mi nemamo tu sliku i ne znamo šta se dešava u tim kompanijama, posebno stoga što je u pojedinim elektroenergetskim kompanijama u proteklom periodu nije knjižena amortizacija. Kolika je amortizacija jedne hidroelektrane ili termoelektrane? To znači da ti izvještaji ne pokazuju stvarno stanje. Bilo bi neophodno da se pripremi jedna takva analiza i da nam Agencija za reviziju poslovanja dostavi jizvještaj, da bi smo mogli objektivno utvrditi stanje elektroenergetskog sektora.

S druge strane kad se radi o oblasti nafte tu želim skrenuti na dvije stvari. Prvo je da se zaštiti imovina FBiH, prvensteveno se tu radi o „Janaf“-u ili Jugoslovenskom naftovodu koji povezuje Krk sa Bosanskim Brodom, jer je u izgradnji tog velikog investicionog projekta u velikom obimu učestvovao Enegoinvest koji je u 90% državnom vlasništvu. Ako se zna da je taj naftovod koštao preko 150 miliona dolara, onda je to velika imovina u vlasništvu FBiH i naš je prijedlog da nadležni organi poduzmu sve moguće mjere, da zaštite tako jednu vrijednu investiciju. Druga stvar koju bih htio naglasiti je da taj naftovod nije mogao funkcionisati bez prvog punjenja naftom samog naftovoda. To je nekih 70 hiljada tona nafte i kada se uzmu cijene na svjetskoj berzi to je negdje otprilike oko 50 miliona maraka. Mi sada postavljamo pitanje šta je sada sa tom imovinom i je li to imovina Energoinvesta? Mislim da bi nadležni organi trebali da se što prije zauzmu za obezbjeđivanje imovine u inostranstvu, da se ona na pravi način zaštiti.

Što se tiče predloženog modela strategije razvoja elektroenergetskog sektora u cjelini koje smo dobili danas, mislim prevashodno da je takav pristup bio neizbježan, da u svakom slučaju treba ići u dalji razvoj elektroenergetskog sektora i mi u potpunosti podržavamo odlkuku Vlade da nema privatizacije u oblasti elektroenergetskog sektora. Postoje drugi oblici u kojima se može obezbjediti dodatna sredstva za rekonstrukciju ulaganja. Želim da predložim da se u taj model uključe munutrašnje rezerve crnog tržišta, koja su vrlo značajna i koja mogu u jakoj mjeri da obezbjede vlastitio finansiranje ovakvog modela.

Želim još istaći primjedbu da u upravljanju koje je dato u omjeru 50% : 50%. Mislim da se u samom poslovanju kad su u pitanju ekonomski interesi, mnogo puta se ne mogu razriješiti problemi, što znači da mora da bude ili zlatna dionica ili na neki način da se odredi neko tijelo koje će u takvim momentima poslovanja da onemogući duži period zastoja rada kompanije. Moraju se brzo donositi odluke, znači da se u situacijama kada nema rješenja, na neki način odredi ko je taj ko presjeca i donosi odluke. Hvala.

Deseta sjednica Predstavničkog doma Parlamenta FBiH 26.02.2008. godine

Pozdravljam sve prisutne i ispred Kluba BPS-Sefer Halilović želio bih postaviti jedno poslaničko pitanje. Uvod za ovo pitanje smo dobili poslaničkim pitanjem na prethodnoj sjednici, koje je glasilo: Koliko u resornom Ministarstvu energetike postoji firmi koje imaju neuplaćene doprinose za penziono osiguranje? Dobili smo odgovor da je postupak davanja odgovora na naše pitanje u toku.

Mislimo da oni još uvijek nemaju konačnu informaciju, te smatram da nije u redu da jedno ministarstvo, a vjerovatno su takva i ostala, i njegove stručne službe do danas u ovih 15, 16 godina ne posjeduju jednu takvu relevantnu informaciju o stanju unutrašnjeg duga.

Zbog toga naše pitanje koje se nadovezuje na prethodno bi glasilo:
Da li Vlada zna koliki je unutrašnji dug po neizmirenim obavezama javnih preduzeća u FBiH za penzijsko osiguranje i koje mjere Vlada misli poduzeti da bi se riješio ovaj evidentan dug, jer poseban problem predstavlja što je to unutrašnji dug i on ima jako velike cifre? Znači, tu se ne radi o milion, dva jer kad se sve to sabere po nekim informacijama koje smo dobili od Federalnog poreskog ureda, tu se radi o jako velikim ciframa i mislim da ovaj Parlament ima obavezu da zna način i mjere na koji se misli rješavati. Ovo se vjerovatno mora pretočiti kroz zakonsku regulativu i mislim da se ovaj problem mora što prije riješavati zbog čega smatram da ovo pitanje ima specifičnu težinu. Hvala.

Vanredna sjednica Predstavničkog doma Parlamenta FBiH 29.01.2008. godine

...Iz ovoga izlaganja prethodnog zastupnika vidim da i on nije dugo u naftnom problemu, tj. da nije u toku kompletne problematike. Što se tiče ove problematike kada uzmete Izvještaj Svjetske banke koja prati ove prostore 15 godina, oni kažu da je 3,5 milijardi crno tržište godišnje proguta u Federaciji, možete uzeti podatke pa pogledati. Sada da ja malo pojasnim to.

Mi u državi BiH imamo 420 graničnih prelaza od čega je samo 16 zvaničnih dok su ostali ilegalni. Kada sam pitao predstavnike Granične državne policije zašto nemate fizičko obezbjeđenje tih granica, pa čak i ove mešunarodne predstavnike, oni svi kažu: „To nisu zvanični prelazi, to su ilegalni prelazi, a mi isključivo držimo fizičko obezbjeđenje na zvaničnim prelazima!“ Znači sada, da mi imamo jedno otprilike 450 privatnih distributera nafte i naftnih derivata i kada pogledate mjesečno koliko oni prodaju nafte vidjećete da su to minimalne količine. Oni realno prodaju dnevno cisternu, to je 18 tona po cisterni što mjesečno iznosi oko 500 tona, tj. oko 500 hiljada litara, a pogledajte koliko plate poreza? Po procjeni Svjetske banke u Federaciji se potroši nafte i njenih derivata oko 1 milion i 200 hiljada tona godišnje! Sada pogledajte koliko se u Federalnom poreskom uredu oprihoduje na nafte koja je visokotarifna roba i prihodi od njene prodaje se slijevaju na jedan račun. Više nego očigledno je da se oporezuje mnogostruko manje nego što je stvarno potrošeno. To je samo jedan segment crnog tržišta i ja kažem da je to milijardu maraka vrijedan segment.

Drugi segment su visokotarifna roba poput cigareta, alkohola, kafe i ostalih proizvoda. Mi samo u Sarajevu imamo 46 legalnih pijaca gdje se prodaje ilegalna roba. Odete na pijacu, zelenu pijacu gdje treba da se prodaju poljoprivredni proizvodi, a tamo se prodaje i kafa, cigarete, alkohol itd. Ako je na kutiji cigareta markica Poreskog ureda da ta kutija cigareta košta 1,30 KM, kako je onda moguće da je vi kupite na toj pijaci za 1,20 KM? Znači na ovaj način crno tržište upije 5 milijardi KM, što vam je i vaš predstavnik Terzić kada je bio premijer Vijeća ministara desetine puta ponovio u javnim nastupima. Pet hiljada miliona maraka, puta 15 godina, koliko je to izgubljenog novca?

I zato mislim da bi više naših informacija vezanih za naftu i naftne derivate bile korisne da se usvoje odeđeni zakoni, što mi čitavo vrijeme ovdje predlažemo. Kao što se radi u Austriji i u drugim zemljama. Vidite u Srbiju može ući samo sirova nafta i ona dolazi u Pančevo, ne može se uvesti prerađena nafta. U Hrvatsku može ući samo nafta u određenom procentu koju može da pregleda i da uradi kontrolu samo ovlaštena kontrolna kuća iz Hrvatske pod nazorom Vlade. U Sloveniji samo kompanija „Petrol“ može da kontroliše ulaznu naftu, a „Petrol“ je vlasništvo „Penzionog fonda“ koji je opet u vlasništvu države Slovenije. Kad sam bio u Beču razgovarao sam sa direktorom naftne kompanije i pitao ga ko je vlasnik kompanije, on mi kaže privatno, 30% Vlada Austrije, 20% Državni fond... i na kraju mali dioničari. Pa čije je to? Naravno u vlasništvu države koja savjesno upravlja tim resursom. Analize se mogu uraditi, možemo o tome pričati, a mi stojimo iza ovih činjenica da je to tako. Hvala.


Replika na odgovor jednog od zastupnika na prethodno izlaganje:

Pa vezano za ovaj odgovor, mislim da je to mišljenje kolege zastupnika i moraću da ponovim da još uvijek smatram da nije upoznat sa svim stvarima, na osnovu kojih podataka i saznanja se kontroliše ovih 420 ilegalnih prelaza? Jasno je da ti poreski, inspekcijski i ostali organi iz određenog razloga to ne rade, jer zna se na osnovu čega i ko stoji iza njih i ko ih imenuje.

Brojne su prilike i primjedbe koje smo upučivali zvanično poreskim i carinskim organima i ostalim. Dobivali smo odgovore da oni nisu nadležni za za ilegalne granične prelaze. Pa ko je onda odogovoran?

Prema tome, ilustracije radi samo za vas, pokušajte u Hrvatskoj na pijaci prodati kutiju cigareta. Znate li ko čuva pijace u Hrvatskoj? Hrvatske specijalne jedinice policije za visokotarifnu robu! Kod nas kad dođete na pijacu, policija čuva te što prodaju ilegalne visokotarifne robe. Prema tome i dalje stojimo iza ovih tvrdnji.

Jedanaesta sjednica Predstavničkog doma Parlamenta FBiH 28.12.2007. godine

Ispred Kluba BPS – Sefer Halilović želio bih predložiti dva amandmana, bez obzira u kojoj mjeri oni budu podržani ili ne, mislim naš stav je u dobroj namjeri da se pomogne Vladi koja mora da zadovolji toliki broj socijalnih slučajeva i da je Federalni budžet prevashodno socijalni i smatramo da bi on trebao imati i određenu razvojnu komponentu.

Smatramo, da kada se usvajao Nacrt ovoga budžeta, Vlada je u sklopu toga dostavila i svoj operativni program u kojem je navedena informacija Svjetske banke da u Federaciji 3,5 milijardi KM godišnje proguta crno tržište, da ako ne možete prema operativnom planu smanjivati crno tržište za 20% i time osigurati 700 miliona maraka, te zbog toga predlažemo da sankcionišete bar 400 miliona maraka na crnom tržištu nafte i naftnih derivata i da ovaj budžet ne bude milijardu i 750 miliona nego 2 milijarde i 150 miliona, a da se ta sredstva podijele 100 miliona za poticaj poljoprivrede, 108 miliona za boračku populaciju i 182 miliona za povećanje 30% Penzionog fonda Federacije. Mislim da bi ovo bilo korisno jer bi se na taj način unutrašnje rezerve stavilo u funkciju razvoja bez ikakvih kreditinih zaduženja i značajno bi popravilo trenutno stanje.

Drugi naš amandman se odnosi na Ekonomski kod 821400 kojim je previđeno nabavka robnih rezervi u iznosu od samo 2.050.000 KM, što sagledavajući situaciju smatramo da je nedovoljno, a što je najbolje pokazala posljednja situacija, jer jednostavno Federalna direkcija robnih rezervi nema dovoljne količine nafte i naftnih derivata, ulja, brašna... a samim tim i svojim neodgovornim ponašenjem doprinosi lošoj situaciji, jer je u medijima često bila prisutna informacija da je 10 hiljada tona brašna zbog neodgovarajućeg skladištenja došlo u neupotrebljivo stanje. To kad se govori 10 hiljada tona ne izgleda ovako baš mnogo, međutim kad se kaže 10 miliona kilograma to je ogromna količina koja je mogla značajno pomoći narodnim kuhinjama, ugroženim socijalnim kategorijama stanovništva i smatramo da bi trebalo poduzeti mjere da se to više ne ponovi. Stoga predlažemo sa se ovaj ekonomski kod poveća na 25 miliona maraka, da se ta sredstva obezbjede sa crnog tržišta iz unutrašnjih rezervi i da se u okviru njega obavezno u direkciji robnih rezervi nalazi 20 hiljada tona nafte i naftnih derivata što je neophodno za desetodnevnu potrošnju Federacije, a preostali dio proizvoda da se može adekvatno intervenisati u slučaju poremećaja, poplava, katastrofa ili nekih poremečaja na cjenovnom tržištu što je zadnji kvartal dao jedan vrlo jak primjer i smatramo da se to ne bi smjelo dešavati. Hvala.

Nastavak Sedme sjednice Predstavničkog doma Parlamenta FBiH 17.12.2007. godine

...Sigurno je da su prije poskupljenja roba poskupili prije svega energenti, nafta i naftni derivati, a evo sada vidimo poskupit će i električna energija, što znači da ide dodatno poskupljenje roba. Jedan prethodnik je govorio da mi ne možemo ujticati na naftu i naftne derivate, mislim da to ne stoji, jer preko 70% u cijeni litre goriva su porezi i doprinosi. Znači, Vlada svojim odlukama i mjerama značajno može uticati na korigovanje cijene goriva, a automatski se to može odraziti i na sve ostale životne i prehrambene proizvode i to bi značajno bila jedna pozitivna mjera koja bi koristila u ovako teškom periodu, jer nafta je proizvod koji učestvuje u transportu svih roba i usluga i ona je sastavni dio svih maloprodajnih cijena, troškovi transporta direktno ulaze u cijenu koštanja.

Mislim da bi dobro bilo da nam predstavnici Vlade prezentiraju mjere i mehanizme koje će poduzeti, jer oni su izvršna vlast i sigurno da imaju nadležnost i kompetencije da svoje vizije, mjere i namjere sprovedu i da o tome upoznaju predstavnike Parlamenta. Tako da mislim da nije dobro što danas niko nije prisutan ispred Vlade, možda u narednom skupu bilo bi dobro da se nastavi izlaganje predstavnika Vlade po ovoj tački, pa da se naši prijedlozi mogu adekvatno prezentovati i ukoliko bi im mogli pomoći, mislim da bilo korisno za sve. Hvala.

Sedma sjednica Predstavničkog doma Parlamenta FBiH 20.11.2007. godine

Želio bih prije svega da pozdravim ovaj plan Operativni plan Vlade za 2008. godinu, a posebno tačku 10. u kojoj je se obrađuje i naglašava regulisanje sive ekonomije. To je jedna pojava u kojoj je Klub BPS-Sefer Halilović od početka rada ovog Parlamenta bio aktivan, nagovještavao i govorio da je to unutrašnja rezerva koja se mora staviti u funkciju razvoja.

Prema našim podacima mi smo govorili da se radi o preko 5 milijardi maraka svake godine koje proguta crno tržište, dok prema materijalima koje smo dobili navedeno je da se prema procjenama radi o 30% učešća u GDP-u i to 3,4 milijarde za 2006. godinu i 3,7 milijardi za 2007. godinu.
Kad neko dođe iz inostranstva i da kredit od 10 miliona eura to je udarna vijest na svim vijestima, predsjedništvo se slika itd., a mi svake godine izgubimo po ovim podacima koje je predočila Vlada 3 hiljade i 700 miliona maraka!

Znači, nama je drago i pozdravljamo ovakav plan, što je stalni upit i stalni stav BPS-SH bio da se mora obratiti pažnja na unutrašnje rezerve i da se one stave u funkciju razvoja. Ja sam se preko 10 godina bavio ovom problematikom i to je poprilično softificirana oblast koja je poprimila drastične razmjere, jer se ništa ne poduzima na tom području 15 godina.

Ovim Operativnim planom je predviđeno da se siva ekonomija smanjuje prosječno negdje oko 20% godišnje, tako da bi se ovaj problem u potpunosti mogao riješti tek za pet godina.
Mi smatramo da bi puno značajnije za Vladu bilo pošto najveći dio tog crnog tržišta čini visoko tarifna roba preko 70% da ta sredstva trebalo da se što prije stave u funkciju Vlade. Da se u naredne dvije godine u prioritetu sankcioniše 70% crnog tržišta visoko tarifne robe. Ta bi znači, sredstva u iznosu oko 2 milijarde jako puno pomogla dosadašnjem stanju i kretanjima po svim segmentima i ono bi popravilo sve makroekonomske pokazatelje koji su postavljeni pred Vladu da se rješavaju u narednom periodu. Od smanjivanja duga, povečanja unutrašnjih rezervi, povećanja kreditne sposobnosti do spriječavanja procesa povečanja broja nezaposlenih, jer samo kad se uzme u obzir da jedno kvalitetno radno mjesto košta između 25 do 30 hiljada maraka, za ovako prikupljena sredstva bi se moglo negdje oko 120 hiljada novih radnih mjesta otvoriti! Šta bi to značilo za Federaciju, šta bi to značilo za društveni bruto proizvod, za povečanje izvoza, smanjivanje uvoza i povečanje deviznih rezervi...

O tome ne bi trebalo šire govoriti i sama ta činjenica govori da je to jedna od najvažnijih stvari koja je u ovom Operativnom planu prisutna, mi ga zbog toga podržavamo i ukoliko bude bilo kakvih potreba da pomognemo Vladi u nekim našim saznanjima, prijedlozima, mjerama BPS-Sh je otvoren za saradnju. Hvala.

Šesta sjednica Predstavničkog doma Parlamenta FBiH 30.10.2007. godine

Moje pitanje odnosi se prije svega na jedan odgovor koji smo dobili od Federalnog poreskog ureda, gdje je naše poslaničko pitanje bilo koliko je fiktivnih firmi u proteklih četiri godine registrovano i koliko su te firme utajile poreza i na taj način oštetile budžet FBiH?

Dobili smo odgovor da se radi o 732 fiktivne firme, znači nepostojeće i da su utajile 240 miliona KM!
To je samo jedan segment, kad se uzme da za boračku populaciju za godinu dana treba 120 miliona KM i onda se tu stvaraju razni problemi, gdje naći sredstva, odakle itd. dok u isto vrijeme 732 firme i 240 miliona KM poreskih obaveza nije uplaćeno, ne postoji.

U daljem nastavku odgovora smo dobili da je protiv 515 firmi pokrenut krvični postupak i da je to predato tužilaštvu, a koliko je nama poznato za iznose preko 200.000 KM za koji se pokreće krivični postupak je obavezan pritvor, pa bi stoga naše pitanje sad glasilo:
Koliko je osoba u pritvoru od tih 515 krivičnih prijava koje je podnijeto u prethodne 4 godine, pošto Federalni porezni ured ima pravnu službi koja zastupa te predmete?

Zanima nas koliko je tih predmeta riješeno, da li je od toga jedan fening uplaćen u Federalni budžet i da li su ta lica ponovo osnovala neke druge firme, a duguju ogromne iznose sredstava?

Drugo moje pitanje se odnosi na robne rezerve.
Zanima me koliko nafte i naftnih derivata postoji u Federalnim rezervama, jer koliko je poznato prije 5 godina ukinuta je Odluka o obaveznom minimumu koji moraju imati svi koji se bave distribucijom nafte i naftnih derivata?

S obzirom na stanje na tržištu gdje nafta svaki dan postiže nove vrlo ekstremne cijene, sotigla je 92 dolara a prije 5 godina je bila 55 dolara. Zbog pojave sukoba na granici Iraka sa Turskom što će dovesti do još većeg rasta cijena, a samim tim dolazi i zimski period gdje su obično nafta i njeni derivati u uzlaznoj putanji, a nafta direkto utiče na inflatorna kretanja, znači da sada u Federaciji svaki ulazak nafte će biti sa novim višim cijenama i to će se odražavati na ekonomska kretanja na tržištu i direktno će uticati na inflaciju što će imati jako veliki odraz na ekonomsko stanje u ovoj godini po svi parametrima kroz mnogobrojna poskupljenja roba za građane.

Zbog toga bih molio da nam se dostavi koliko ima u robnim rezervama, ja mislimda nema ništa, a trebalo bi da bude minimum 100 hiljada tona s obzirom na situaciju koja vlada u svijetu i našem okruženju.

Medijski nastupi

Dnevne novine SAN
06.08.2008.

Lučarević pod­sje­ća da je u Par­la­men­tu FBiH pre­dla­gao da se uve­de za­kon­ska oba­ve­za da svi ko­ji ni­su ispo­što­va­li pri­va­ti­za­cij­ske ugo­vo­re drža­vi mo­ra­ju na­mi­ri­ti šte­tu ko­ju je zbog to­ga pre­trpje­la, ali da to po­sla­ni­ci vla­da­ju­će ko­ali­ci­je ni­su po­drža­li.


Dnevni List
02.05.2008.

"Prosječna plata u Republici Srpskoj veća nego u Federaciji BiH"
Zastupnik u federalnom Parlamentu Kerim Lučarević smatra da je RS u prednosti u odnosu na Federaciju po dvije osnove."Prvo, u RS-u jedna stranka upravlja organima vlasti, tako da im je mnogo lakše donositi sve odluke, dok u Federaciji na vlasti imamo složenu koaliciju i razmimoilaženja unutar nje, što usporava proces odlučivanja. Drugo, veći entitet ima veoma složenu ustavnu strukturu, sa deset kantona, za razliku od RS-a gdje je vlast centralizovana. Takvo komplikovano uređenje, zahtijeva velike troškove administracije, što dodatno usporava ekonomski razvoj", smatra Lučarević.


Ekonomski web portal CAPITAL.BA
02.04.2008.

Poreska uprava FBiH je tokom 2007. godine utvrdila da su poreski obveznici utajili 229 miliona KM poreza, a u 2008. godinu je ušla sa ukupno utvrđenim poreskim dugovima u iznosu od 926 miliona KM, stoji u izvještaju o radu PU FBiH u prošloj godini koji je u ponedjeljak usvojila Vlada FBiH.
Zastupnik u Parlamentu FBiH Kerim Lučarević smatra da ovi podaci govore da Vlada FBiH nema kontrolu nad unutrašnjim dugom.
“Ovaj dug stalno raste jer se uvećava za zatezne kamate. Prema podacima koje smo dobili kroz poslanička pitanja, od 527 preduzeća-dužnika, samo sedam je utuženo, a znamo da je već za dug iznad 10.000 KM propisana zatvorska kazna”, kaže Lučarević.Prema njegovom mišljenju, poreski organi u FBiH nemaju isti odnos prema javnim i privatnim firmama.


Novinska agencija FENA
20.02.2008.

„Vladine izmjene Zakona o privatizaciji nisu dobile većinsku podršku u Parlamentu FBiH“
Odbačene su i mjere poslaničkih klubova Socijaldemokratske partije i Bosanskohercegovačke patriotske stranke (BPS) «Sefer Halilović» za koje su ovi klubovi tvrdili da treba da doprinesu ozdravljenju privatizacijskog procesa u FBiH.Za razilku od Vladinog predlaganog zakona čije je donošenje onemogućila opozicija, ove mjere odbačene su zahvaljujući protivnim glasovima parlamentarne većine.SDPBiH i BPS-Sefer Halilović predlagali su, naime, donošenje zakona o reviziji privatizacije te zakona o oduzimanju nelegalno stečene imovine.Predlagano je također da Vlada posebnim zakonom u narednim etapama privatizacije kod jednog broja komercijalnih i kod javnih kompanija iz nadležnosti Federacije BiH, za svakog punoljetnog građanina besplatno osigura prijenos dijela dionica do visine od 10 posto dioničke glavnice.Elektroenergetski sektor i rudnike trebalo je, prema mišljenju SDP-a i BPS-a, isključiti iz privatizacije, a privatizaciju telekomunikacionog sektora provesti fazno i u prvoj fazi prodati maksimalno do 30 posto kapitala.SDP i BPS bezuspješno su predlagali i da se u fiksnoj telefoniji iz privatizacije isključe infrastrukturni kapaciteti te da privatizacione investicijske fondove (PIF) posebnim zakonom, iz tranzicijske forme treba definirati kao investicione da bi dali impuls razvoju preduzeća. Treba predvidjeti stečaj za komercijalna preduzeća iz nadležnosti FBiH koja ne budu privatizirana u naredne tri godine, a radi transparentnosti procesa vlasničke transformacije javnih kompanija iz nadležnosti Federacije BiH, Vlada je trebala da predloži Parlamentu posebne zakone za svaku kompaniju na osnovu usvojene sektorske strategije i politike, predlagano je odbačenim mjerama SDP-a i BPS-a.Nezadovoljni što mjere nisu dobile većinsku podršku, poslanici ovih stranaka Alija Behmen i Kerim Lučarević kojima se pridružio i poslanik Hrvatske seljačke stranke Ante Čolak održali su odmah potom pres-konferenciju u zgradi Parlamenta.Behmen je kazao da o ponašanju parlamentarne većine mnogo govori činjenica da je odbila donošenje zakona o reviziji privatizacije. Posebno je naglasio činjenicu da su SDP i BPS predlagali da se rudnici ne privatiziraju. Potrebno je provesti restrukturiranje ukupnog elektroenergetskog sektora u kojem su rudnici bazičan osnov, obrazložio je ovaj stav Behmen.


Web portal 24SATA.INFO
26. 11. 2007.

Prema podacima Direkcije za robne rezerve FBiH, u njihovim skladištima trenutne zalihe su 3,7 miliona litara dizel goriva, bezolovnog benzina ima 971.356 litara, dok lož ulja na zalihama ima u količini od 533.548 litara. Iako na prvi pogled ove brojke izgledaju dosta velike, dnevna potrošnja goriva u BiH je oko tri miliona litara. Tako barem procjenjuje američka obavještajna agencija CIA, koja svake godine objavljuje izvještaje sa najznačajnim podacima o gotovo svim zemljama svijeta, uključujući i njihovu dnevnu potrošnju nafte. Sa ovim procjenama slaže se i Kerim Lučarević, poslanik BPS-a u Parlamentu FBiH i nekadašnji direktor "Energopotrola" Sarajevo. Upravo zahvaljujući njegovim upornim poslaničkim pitanjima, Direkcija robnih rezervi FBiH javno je po prvi put objavila podatke o zalihama naftnih derivata. Lučarević ističe da su količine u rezervi alarmantno male i tvrdi da odgovaraju jednodnevnoj potrošnji goriva samo u Kantonu Sarajevo. On stoga poziva vlasti da pod hitno u funkciju stave Terminale FBiH koji raspolažu sa značajnim skladišnim kapacitetima, te da nabave količine nafte koje će moći osigurati dosta duže snabdijevanje tržišta u slučaju velikih kriza i nestašica.


Ekonomski web portal BHTRADERS.BIZ
29.10.2007.

“Uvođenje nove takse od 10 feninga po litri goriva za bh. Puteve”
Kerim Lučarević, bivši direktor Energopetrola i zastupnik u parlamentu FBiH, smatra da takse ne bi bile potrebne, ukoliko bi ilegalni uvoz nafte bio stavljen pod kontrolu. “U BiH godišnje ilegalno uđe milijardu litara nafte”, tvrdi Lučarević.


Ekonomski web portal POSLOVNI.HR
13.03.2007.

“BiH zbog crnog tržišta gubi 2,5 milijardi eura”
Samo zbog ilegalnog prometa naftom proračun F BiH godišnje izgubi oko 200 milijuna eura
Bosna i Hercegovina godišnje gubi oko 2,5 milijardi na crnom tržištu visokooporezive robe", ustvrdio je nekadašnji direktor sarajevskog Energopetrola, a sadašnji zastupnik u Skupštini Federacije BiH Kerim Lučarević. Samo zbog ilegalnog prometa naftom i njenim prerađevinama proračun F BiH godišnje izgubi oko 200 milijuna eura, tvrdi Lučarević. U Republici Srpskoj godišnje se proda 1,2 milijuna litara nafte i njenih prerađevina, a u Federaciji BiH 950 tisuća litara, premda u F BiH živi dvostruko više stanovnika, naveo je bivši direktor Energopetrola objašnjavajući kako je prema tim podacima očito da je crno tržište u F BiH veće nego u RS. Lučarević ocjenjuje kako se u BiH godišnje ilegalno uveze oko 400 tisuća tona nafte i njenih prerađevina jer BiH ima i dalje više od 400 ilegalnih graničnih prijelaza. Lučarević optužuje državne institucije kako ništa ne rade u sprječavanju crnog tržišta. Takve tvrdnje zastupnika Lučarevića negirali su iz Uprave za neizravno oporezivanje BiH, odnosno iz njegova Odjela za carine. Iz tog Odjela priznaju kako i dalje postoje brojni ilegalni granični prijelazi, ali smatraju kako je Lučarević pretjerao s tvrdnjom da je trećina motornih goriva u BiH ušla ilegalno. Prema njihovim podatcima, ilegalni ulazak motornih goriva znatno je manji. Voditelj Sekcije trgovaca naftom i naftnim prerađevinama pri Gospodarskoj komori Federacije BiH Muhidin Alić također smatra kako je i dalje veliki ilegalni uvoz motornih goriva u BiH te da to čini "organizirani međunarodni kriminal". On zamjera insitucijama BiH da ništa ne rade kako bi to spriječili. Uvoznici motornih goriva u F BiH duguju državi više od 60 milijuna eura neplaćenih cestarina koje su trebali platiti pri uvozu goriva. Alić tvrdi kako se mora objaviti tko što duguje i da to ne može biti porezna tajna. Tvrdi kako najviše duguju najveći trgovci.



Magazin DANI
Objavljeno u broju 158 DANA, 9. juni / lipanj 2000.

ČELO JE POD MOJOM
KOMANDOM BIO POZITIVAC

Ko je odbranio Dobrinju? Zašto Mustafa Hajrulahović Talijan nije trebao biti komandant Prvog korpusa? Šta je nađeno u sarajevskim stanovima pretresenim bez sudskog naloga? Kakav je vojni policajac bio Ismet Bajramović Čelo? Ko je više komandovao Armijom BiH: Sefer Halilović ili Alija Izetbegović? Kome je Juka pucao u koljena? Kerim Lučarević Doktor, jedan od osnivača Patriotske lige, ratni komandant, zatvorenik, novinski izdavač, opozicionar, povratnik u SDA i direktor Energopetrola, svoja je sjećanja složio u knjigu punu odgovora na sva ova pitanja. Za Dane govori o tome kako je nastalo njegovo prvo djelo i šta sve nije napisao

Razgovarala: Vildana Selimbegović


Doktor je njegovo ime iz vremena ilegale Patriotske lige, čiji je član, ali i jedan od utemeljitelja bio. Prvi komandant Vojne policije Oružanih snaga BiH spadao je u red visokoobrazovanih heroja ovoga grada - ima diplomu Ekonomskog fakulteta. Jedinice kojima je komandovao odigrale su značajnu ulogu u deblokadi sarajevskog naselja Dobrinja, ali i u čitavom nizu odsudnih bitaka vođenih tokom maja i juna 1992. Iako izraženog borbenog duha i uistinu uspješne na frontu, ekipe vojnih policajaca bile su na lošem glasu: suviše su ozbiljno shvatale svoje pravo ulaska u tuđe stanove. Kerim Lučarević jedan je od prvih uhapšenih ratnih komandanata: pritvoren, suđen, neosuđen. Bio je predsjednik Narodne stranke, izdavač Narodnih novina, oštri opozicionar i kritičar vlasti, da bi nakon Daytona svoju energiju preusmjerio na Energopetrol. Ne, ni direktor nije postao kao drugi ljudi, a nedavno se priključio i nevelikoj porodici bilježnika sarajevske ratne historije. Bitka za Sarajevo: Osuđeni na pobjedu, po riječima autora, namijenjena je mladima - da se ponose herojskom odbranom grada i zemlje. Dakle, sem Sarajeva, tu je Zvornik, dio višegradskog i goraždanskog ratišta, te Bradina - mjesta kojima su i po planovima agresije bili namijenjeni ključni ataci. Knjiga vrvi imenima, događajima i ratom, no, prezimena su rezervirana za brojne poginule i nekolicinu koja je naređivala. Sefer Halilović, jedan od rijetkih komandnih likova koji se u knjizi pojavljuje i kao pozitivac - inače recenzent ovog djela - knjizi priznaje autentičnost, sam autor obećava nastavak svoje spisateljske karijere i drugu knjigu koja će osvijetliti i one događaje koji naprosto nisu za ponos, ali i svoje hapšenje, zbivanja koja su mu prethodila i zbog kojih je ponio epitet tipičnog sarajevskog heroja - slavljenog, pa odbačenog. Knjiga će, posve sigurno, izazvati burne reakcije i otvoriti čitav niz pitanja. Dani su pokušali potražiti odgovore na ona koja su u knjizi naprosto presućena.

DANI: Sedamnaestog juna 1992. Dobrinja je deblokirana. Dan kasnije osobno si mi organizirao odlazak u ovo naselje, insistirajući da se javim komandantu odbrane Dobrinje - Ismetu Hadžiću Muteveliji. U knjizi ga naprosto nema. Zašto?

LUČAREVIĆ: Ismet Hadžić je tada bio komandant vojne policije Dobrinje, i ja sam ga, nakon ulaska u Dobrinju, postavio na mjesto komandanta brigade. Ali, opisujući to stanje na Dobrinji tada, mi opisujemo ljude koji su bili heroji, koji su nosili na sebi teret bitaka: to su bili rahmetli Senad Poturak, Reuf Bajević, Hasib Zeba i niz drugih heroja koji su, ja imam obavezu da ih istaknem u prvi plan, činili načovječanske napore, izlazili pred transportere na pet metara, uništavali ih, omogućavali život Dobrinji do našeg dolaska. Ja sam prikazao u toj knjizi stanje kako je bilo: ako sam ja kao komandant vojne policije RBiH bio prvi diverzant, onda to jednostavno daje drugu sliku o svim tim dešavanjima. Jer, taj posao je trebala da odradi diverzantska jedinica korpusa ili specijalna jedinica MUPa. Pošto niko nije htio da ide, onda sam ja kao komandant vojne policije, a čak sam bio na neki način treći čovjek Armije, pokupio dobrovoljce i išao kao diverzant s njima da razbijem obruč oko Dobrinje. U knjizi opisujem ljude koji su herojski nosili taj dio rata na svojim leđima.

DANI: Rahmetli Mustafa Hajrulahović Talijan, prvo komandant Regionalnog štaba, potom komandant Prvog korpusa, u tvojoj je knjizi na nekoliko mjesta opisan u vrlo lošem svjetlu: je li u pitanju tvoj a priori negativan stav prema komandantima koji, po tvojoj ocjeni, nisu bili aktivni na frontu?

LUČAREVIĆ: Sve radnje koje su opisane i za koje je on vezan su istinite: on je tražio da se pusti konvoj iz Kasarne "Jusuf Djonlić" - da smo ga pustili, palo bi Sarajevo, pala bi Bosna. Ja sam ga otjerao. Nije on to tražio sam - tražili su to zajedno on, Doko, Pušina i general Bošković. Dalje: ako na teritoriji postoji korpus, onda je taj korpus nadležan da vodi oružana dejstva. Ukoliko taj korpus ne izvršava svoje obaveze, a to odrađuju jedinice vojne policije sa mnom na čelu, onda se postavlja pitanje zašto je to tako. O svemu je bio informisan Sefer Halilović, koji jako dobro zna kompletnu problematiku tih dana. Ja sam više puta tražio da se smijeni Mustafa Hajrulahović, posebno u maju, kada sam saznao od Ramiza Salčina da je njegova porodica u Banjoj Luci - ne mogu roditelji biti na neprijateljskoj teritoriji, a on voditi oružana dejstva. Medjutim, situacija je bila takva kakva jeste, ja sam uzeo na sebe najveću odgovornost i mi smo pokrivali sve one tačke koje nisu funkcionisale, nadajući se da će to u nekom narednom periodu biti riješeno.

DANI: U isto vrijeme, Ismeta Bajramovića Čelu u knjizi pominješ samo po dobru. Koliko se sjećam, još u to vrijeme ti si davao intervjue u kojima si tvrdio da se neke stvari u vojnoj policiji moraju riješiti i obećavao da će odgovarati komandiri jedinica: taj dio priče o vojnoj policiji potpuno ignoriraš u knjizi.

LUČAREVIĆ: Sve nije moglo stati u jednu knjigu. Mi smo oformili vojnu policiju koja je imala 2.600 ljudi i bila 90 posto svog potencijala u oružanim borbama, a samo 10 posto obavljalo vojnopolicijske poslove, koji i jesu njena nadležnost. U tom periodu, po naredbi Hajrulahovića, osnivaju u svakoj brigadi posebno vojnu policiju, a kada ona nešto napravi - to se pripisuje cijeloj vojnoj policiji. Primjer je slučaj kada smo mi uhapsili Zornića i ostale, utvrdili da je to vojna policija Šeste brdske brigade i sve to obavili u roku od osam sati. Bila je to svjesna opstrukcija: 11 vojnih policija pod nadležnošću korpusa, i naša vojna policija. Ako je već trebalo praviti vojne policije po brigadama, zašto nisu regrutirani izmedju 2.600 naših policajaca?

DANI: Izbjegavaš odgovor: pitala sam za Ismeta Bajramovića Čelu.

LUČAREVIĆ: Ismet Bajramović je pod mojom komandom bio pozitivna ličnost. Vojnu policiju su činili dobrovoljci, preko 30 posto je bilo pravoslavaca koji su se smatrali Bosancima, 17 posto katolika, ostalo su bili Bošnjaci i ateisti. To je bila multietnička jedinica - ja nisam nikoga mobilizirao. Mobilizacija i neposredna ratna opasnost je proglašena 17. juna - ključne bitke su vođene u aprilu, maju...
Najveći teret rata su ponijeli ti dobrovoljci i oni u tom periodu imaju velike zasluge.

DANI: Zasluge nisu sporne, sporno je pretresanje stanova i ono što se, najblaže rečeno, zove prekoračenje ovlaštenja. Sam si se, u to doba, vrlo precizno odredio spram krivice te vrste, a to je bio povod za zahtjev za Bajramovićevu smjenu.

LUČAREVIĆ: To se nije odnosilo na Bajramovića, ali se radi o sljedećem: u gradu je bilo 20.000 dugih cijevi koje su bile podijeljene petoj koloni i trebale da djeluju iz stanova i zgrada. Znači, Sarajevo nije bilo napadnut grad, nego je bilo okupirano. Šta uraditi u toj situaciji kada djeca i žene padaju od snajpera? E, sad, kompletna priča o snajperistima traži puno vremena i prostora. Pazi, taj posao je trebalo da radi MUP, to nije bio posao vojne policije, jer se radi o civilima. Kad sam došao i tražio da mi se da zakonsko uporište da to radimo, kažu - treba nalog suda. U sudu nema nikoga. Treba MUP to da radi, ali jednostavno neće. Onda sam ja, zbog mrtvih žena i djece, izdao naredbu da se pretrese cijeli grad. Mi smo oduzeli 20.000 dugih cijevi - to je šest brigada razoružanih u Sarajevu. Nakon toga je Simović, kao predsjednik komisije za zaštitu ustavnog poretka, protiv mene napisao bunt prijava. To je još april, pazi, mi smo, dakle, spriječili zlo koje je trebalo istovremeno djelovati da ne bi bilo
nikakve borbe u Sarajevu. Mi smo u stanovima pronalazili mitraljeze, automate, snajperske puške, stotine bombi, ručnih bacača.

DANI: Možeš li objasniti kako si donosio odluke za koje i sam priznaješ da se s njima nije slagao tvoj pretpostavljeni Sefer Halilović, ali se slagao Alija Izetbegović i obratno: kada je Halilović odobravao tvoje postupke, Izetbegović te prozivao? I tvoja knjiga zapravo svjedoči o potpunom haosu u sistemu rukovođenja i komandovanja.

LUČAREVIĆ: Nemoguće je - ponovit ću neke stvari koje je i Sefer naglasio - spontano voditi rat. To je bila organizacija izuzetno dobro pripremljena, barem kada je o mojim jedinicama riječ, koja je koordinirala na širem teritoriju. Ali, ja sam bio na terenu, obraćao se nadležnim koji imaju odgovornost i kompetencije da nam mogu narediti u tim historijskim trenucima, ali - šta se dešava: vidim stanje, kolona hoće da ide i ne može mi niko narediti da je pustim. Nema šanse. Mogu oni pričati, ali ja vidim da je u pitanju goli opstanak. Meni su u "Đonliću" rekli: naređenje je, poslušaj ili ideš u zatvor. Neka idem, ali neće izaći. General Bošković kaže: ja ću dignuti avijaciju, sravnit ću Sarajevo. Odgovorim mu: ti radi po svom, ja ću po svom. Poslije je pričao kako čitavu noć nije spavao, nikad nije vidio hladnokrvnijeg čovjeka. Meni je bio ministar odbrane Jerko Doko, koji je sve učinio da padne Sarajevo, Simović je bio predsjednik Komisije za zaštitu ustavnog poretka, Alija Delimustafić ministar MUP-a, Vitomir Žepinić njegov zamjenik, i čim je prešao na suprotnu stranu, postao pukovnik bezbjednosti srpske republike. Znači, to su bili ljudi s kojima sam trebao raditi u tim danima. Kako?

DANI: Gdje je onda u svemu tome Halilović?

LUČAREVIĆ: Mislim da je Sefer bio izuzetno pozitivna ličnost u tom periodu, da jednostavno bez njegove, na određeni način, podrške, ja ne bih mogao raditi to što sam radio. Svaki moj potez je Sefer znao, i samo je on znao, jer ja sam zajedno s diverzantima išao u akcije. I ne znam kako sam
preživio. Ali sam uvijek govorio: ako padnem, ti nastavljaš; ukoliko tu pogineš, vodi taj i taj...

DANI: U knjizi opisuješ vanredni sastanak Alije Izetbegovića sa svim komandantima brigada, gdje ti je Alija Izetbegović dao za pravo mimo Halilovića i svih ostalih. Radi se o napadu na kuću Matića. Malo poslije, i pored Izetbegovićeve deklarativne podrške, ti si uhapšen.

LUČAREVIĆ: Ko čita, sve mu je jasno. Međutim, u tome je času vojna policija bila prejaka formacija, presnažna formacija koja je savladala sve one koji su trebali da je razoružaju. Na kraju smo mi razoružali ostale, opkolili korpus, zaustavili sve. U svakoj armiji, napad na vojnu policiju je vojna pobuna. Ovdje se radilo o direktnom napadu na vojnu policiju od pripadnika drugih policija.

DANI: Da, ali je odbijanje naređenja u svakoj vojsci vojna pobuna.

LUČAREVIĆ: Možeš onda slobodno reći da sam i u Kasarni "Jusuf Đonlić" napravio vojnu pobunu. Naredio mi ministar odbrane, Glavni štab, svi, a ja ih otjerao. Ja sam napravio tu vojnu pobunu u interesu naroda. Stojim iza toga. Ali, nakon svega je u februaru došao ukaz da se raspušta vojna
policija. Mi smo rekli: izvolite, radite, bit ćemo obični vojnici. Meni su nuđena neka generalska mjesta. Odbio sam, rekao sam: bit ću običan vojnik. Mene funkcija nikad nije interesovala, to znaju svi koji su sa mnom bili, jer da me je interesovala, ne bih išao prvi u akciju. Mi smo išli sa osnovnim ciljem - odbraniti narod od fašizma. Mislim da smo u tome uspjeli. Da smo ostali, uradili bismo puno više. Uostalom, vidjet ćeš, sve ću ja to objasniti u drugoj knjizi: i moje hapšenje, i ono što je bilo poslije.
Znam ja puno detalja koje drugi ne znaju.


Jukin napad na Predsjednistvo
ODLOMAK IZ KNJIGE

Da bi ga se drugi borci bojali, znalo se da Juka Prazina ne preza pucati svome vojniku u koljeno. Ili - kako bi ucjenjivao ostale komandante u Sarajevu - da opkoli Komandni štab. Svemu se od Juke moglo nadati. Znao je Juka zarobiti oficire u Operativnom centru Štaba Vrhovne komande, pa ih ismijavati pred svojim vojnicima i građanima Sarajeva...

Sarajlije, navikli na granate koje su padale svaki dan na njihov Grad, naviknuti na snajperiste, koji su ih gađali dok su išli po vodu, ili na bježanje od gelerima iskasapljenih komšija, koji su čekali u redu za
humanitarnu pomoć, ni Jukina cirkuzanja nisu posebno uznemiravala. Vijesti o tome primali su tek kao događanja o kojima se, u noči, uz svijeću, može pričati kao o nečemu što nije ohrabrujuće, ali je bilo poželjnije nego govorenje o umiranju. Njih je brinulo to što nisu znali koliko će dana, mjeseci ili godina potrajati ubijanje Sarajeva. Nisu mogli znati koliko će još noći izduravati u mraku ili uz uljanu svjetiljku ili svijeću, gladni, bez hrane, sa smrti za vratom koja im je, što se kaže, bila bliže od
košulje...

I inače neobičnim pričama o "generalu" Juki, Sarajlije su uvijek ponešto dodavali, tako da se nikad nije ni znala prava istina, šta je zaista bilo, a šta baš i nije. Nema sumnje, i to su svi znali, da Juka
nije htio slušati ničije komande, pa ni komandanta Sefera Halilovića. Onaj koji bi prvi put vidio crnomanjastog Juku, onako srednjeg rasta, mršavog, a da nije zavirio u njegovu prošlost, ne bi ni pomislio da to može biti taj nepredvidljivi komandant specijalne jedinice, niti bi ga se, takvog kakav jest, ko bojao. Ali, taj bi nagrabusio. Oni koji bi tek došli u njegovu jedinicu, a da nisu sve bili čuli o Juki, pričali bi s njim, ali bi brzo morali naučiti da budu poslušni i da je sve onako što Juka kaže. Ako bi se pričalo o četnicima (a o čemu bi drugom?), nisu smjeli misliti "naglas"... Jer, Juka je bio taj koji je imao ekskluzivno pravo da "sve zna". Nije mu se smjelo protivrječiti... Takvi bi i završili vojnu karijeru... Juka se ne bi promijenio u licu. Samo bi, kao što je uobičavao, izvadio pištolj i pucao novajliji u nogu. Potom bi se okrenuo i - otišao, kao da ama baš ništa nije ni bilo. Tako su se završavala sva nadgovaranja sa Jukom. Zato su ga se u Štabu svi bojali. Nikad se nije znalo kad će
Juka izvaditi pištolj. Najsigurniji su bili oni borci koji su bili u drugom dijelu Grada, podaleko od Juke...

Juka je bio bolestan. Ni on nije znao šta će taj dan uraditi. Nekad je bio suludo hrabar, išao je prvi u akciju, vraćao se izranjavan, ali on nije osjećao opasnost, niti je znao prepričati borbu sa četnicima.
Crnpurast, žgoljav, nije mnogo ni govorio. Samo njegovi stari prijatelji znali su šta je Juki, ali nisu nikome govorili...

Juka se špricao. Četnici su u Sarajevo propuštali samo one koji su unosili drogu. Zato je sve oko njega bilo nestvarno, kao i kad bi izvadio pištolj i pucao svome borcu u koljeno. Vodio je borce, bio im je komandant, oni su ga morali slušati, iako nije znao osmisliti akciju... Ali, u Gradu su se prenosile priče o njegovoj hrabrosti i o njegovim borbama sa četnicima. Jednostavno, Sarajlije su htjeli imati svoje velike junake, one koji će ići na brda onima koji su ih odozgo zasipali granatama. Htjeli su imati nekog ko će ih braniti od "bradonja" sa brda koji su snajperima gađali njihovu djecu ako bi samo izišla u avliju ili pred zgradu. I Juki je bilo nestvarno da on bude taj njihov junak iz Sarajeva...

Mene se bojao. Jednom je Juka sa šezdeset svojih ljudi opkolio zgradu Općine Centar, gdje je bio Glavni štab. Izveo je i postrojio sve naše oficire. Raif Džigal je došao po mene, a onda smo zajedno došli pred Općinu. Znao sam Juku. On se bojao samo onoga ko drsko pokaže da se njega ne boji. To je bila jedina karta na koju se moglo igrati protiv njega. Sve drugo bilo je u Jukinom pištolju...
Kao da ga je drskost zbunjivala, vračala u stvarnost. Ja sam znao za ovu Jukinu zbunjenost...
Često sam je koristio. Njegovi ljudi pustili su me da dođem do njihovog komandanta. Razgovor je bio kratak:
- Šta je, majmune? Šta ovo radis? U čemu je problem? Šta ćes ti ovdje?
- Ma, nista, šefe! - odgovarao je poput djeteta dok ga učiteljica ruži.
- Marš napolje! - naredio sam mu.
I sve se završilo.
Juka se bojao ovakvih nastupa pred njegovim ljudima. Nikome od mojih boraca, nakon ovakvih mojih susreta sa Jukom, ništa nije bilo jasno. Nisu mogli povjerovati da se Juka nekoga boji, jer on - pod
"špricom" - i nije znao šta je strah...
Juka me slušao, jer me se bojao. Tako su drugi govorili... Jedno je sigurno, Juka se, pri ovakvim našim susretima, između svog pištolja i izbora da ode pognute glave, uvijek opredjeljivao za ovo drugo...
Znao je, prije akcije u kojoj je predvodio borce, doći da je zajedno osmislimo. Tada njegovi borci nisu ginuli. Štitile su ih naše protivoklopne i diverzantske jedinice. Ja sam sa svojim borcima "pratio" akciju. Uvijek sam mogao promijeniti ishod akcije u našu korist, jer su me i njegovi borci slušali.
Nakon što sam ga otjerao ispred Općine Centar, Juka je na Televiziji izjavio:
- Ne priznajem nikoga, samo poštujem Lučarevića!

Juka je gomilao teško naoružanje preko puta Filozofskog fakulteta. Htio je napasti Predsjedništvo. Pripremio se kao da će napasti Ilidžu, u kojoj je bilo nekoliko hiljada četnika. Prije napada, okupio je
borce oko sebe i pred njima razradio plan napada. Čak je planirao srušiti zgradu Predsjedništva ukoliko se ne bi predali borci koji su je branili. Njegov plan je bio sulud. Iako su ga se bojali kao ljute guje, njegovi borci nisu mogli otrpjeti da ne izraze začuđenost. Ali, morali su ga slijepo slušali. Eto, valjalo im je napasti i Predsjedništvo vlastite države. Ni njima ništa nije bilo jasno, ali su se nadali da će se predati oni koji su branili zgradu Predsjedništva i da neće biti krvi. Tako bi njihov Juka pobijedio. Znali su da ovu pobjedu čeka njihov komandant. Od nje je zavisilo hoće li postati general.

Toga dana četnici nisu granatirali Sarajevo, niti su gađali njihovi snajperisti. Kao da su znali da će Juka napasti Predsjedništvo, pa su i oni čekali ishod ove borbe. U Gradu se brzo pročulo šta je Juka
naumio. Građani nisu bili iznenađeni. Nije bilo prvi put da čuju kako Juka ratuje protiv svojih. Ljudima je bilo najvažnije da mogu odahnuti, jer ih četnici, eto, nisu granatirali. Tako je počelo iščekivanje kako će se završiti "ovo Jukino". Hoće li Juka, kad to već nisu mogli četnici, zauzeti zgradu Predsjedništva? Neki su govorili da se Juka neće zadovoljiti time da bude samo general, da bi sebe
najradije proglasio i predsjednikom države...

Nazvao me je Jusuf Pušina, ministar unutarnjih poslova:
- Juka će nas napasti, a mi nemamo snaga. Vidi šta ćeš.
- Bolan, Pusina, on je u MUP-u, kod tebe. Što mene zoveš?
Nakon pet minuta, zove i Bakir Izetbegović:
- Juka napada Predsjedništvo. Moraš nam pomoći.
- Bakire, ne sikiraj se. Mrtvi su ako krenu.
Sa mnom su krenuli Čelo i Topa. Pratilo nas je dvadesetak boraca. Otišli smo pravo u Jukin štab. Nije nas zaustavljao niko od njegovih boraca, ali su moji opkolili Jukin štab. Znao sam da ga moram
napasti, prije negoli išta progovori. To je bila jedina karta. Ja ili on.
Odmah s vrata, zagalamio sam:
- Koga ti izigravaš, majmune?! Poginut ćeš, bolan!
- Ma, nije ništa... - uzvratio je zbunjeno, kao dijete u popravnom domu. - Samo sam se šalio. Gdje bih ja na Predsjednika? Ti mene najbolje znaš. Ako poginem protiv četnika, hoću da poginem kao
general. Tada neću žaliti. Svi kažu da sam veliki kriminalac, što ne bih mogao biti i veliki general? Eto, zato ih prepadam...
- Ne igraj se sa mnom!
- Nema problema, šefe! Nećemo nikoga napasti! Tako se završio i ovaj Jukin napad na Predsjedništvo.